Čuo sam priču o novoj zgradi VIP-a, u Zagrebu, opremljenoj svim i svačim, ali tamo na kraju grada gdje misliš da ulice nemaju imena. Kako uvijek volim gledati planove grada, iščitavati imena i crtovlje ulica te iz matrice probati razumjeti grad ili kuću, pa makar i znao gdje je mjesto koje tražim, pogledao sam gdje je Vrtni put 1. Znao sam kako ću tamo – Radničkom. Znatiželju mi je pobudilo uvećanje karte kako bih bolje vidio matricu susjedstva, pa su se pojavila imena ulica. Radničkom do Vrtnog puta, a uz njega Poduzetnička, Trgovačka, Obrtnička, Majstorska, Šegrtska. 

Imaju li ova imena neposredno značenje za kuću, klijenta, autora ili za ono čega često početkom projektiranja nema, a volimo ga zvati projektnim zadatkom. 

Na početku stajao je pogon, bivši ATM, dvije proizvodne hale, poduzetničke i radničke, koje je preuredio VIP za svoj “server”, svoju centralu i call centar. Uredili su postojeću zgradu, zamijenili pokrov, dodali sve potrebne naprave i onda vidjeli da trebaju dalje. Arhitekt Senečić naprojektirao se VIP-ovih trgovina do tada čekajući šansu da pokaže poduzetnost, da pokaže kako je onaj “koji se zna i hoće prihvatiti čega u pravo vrijeme, snalažljiv, vješt u praktičnoj provedbi ideja”. Skupa s klijentom definirao je projektni zadatak, uz pogon je stigla i operativa s upravom, tipološka uredska kuća kojoj je pridružena garaža, porta, dvorište, ali i ono o čemu se priča – dječji vrtić, welness i fitness.